POČETNA STRANICA / RIBARSKI KUTAK
RAZNE TEME:
English language
MOJ ULOV

Bepina Lukšić iz Sutivana ulovila je lignju tešku 2,60 kg u bračkom kanalu na predjelu "Morotova glava".
Ulov je ostvaren kroz jutro, po oblačnom vremenu, na panulu najlon 0,60 i stari
lignjar YOZURI crvene boje, a pribranost sina Nede koji je pomogao izvaditi športilom, omogućila je slasnu večeru u konobi "Dalmatino".
KORISNI SAVJETI - Podvodna puška
Poznato je da su se svi podvodni ribolovci koji koriste puške laštikače susreli s problemom iskakanja potkovice iz zareza kada je potkovica već zasjela u zarez. Potkovica islače iz ležišta jer je ili oštećen zarez ili sama potkovica ili jednostavno potkovica nije dobro sjela ili smo mi izvlačeći prste izazvali i iskakanje potkovice iz ležišta ili sve skupa. Kada napinjemo pušku kraj laštika uhvatimo tako da se prsti nalaze s unutarnje strane laštika. Problem nastaje kada je potkovica u zarezu a prste treba izvući vani. Problem je još izražajniji zimi kada radi hladnoće koristimo rukavice. Onaj moment izvlačenja prstiju je kritičan jer iskakanje potkovice može ozlijediti bilo koji dio šake a najćešće stradavaju jagodice prstiju. Kao početnik u rukovanju s laštikačom jednom mi se desilo da su laštici iskočili i potkovica mi je povrijedila kažiprst lijeve šake. Jedno vrijeme nisam uopće lovio s laštikačom zbog terorizirajućeg straha. Na kraju sam se dosjetio kako riješiti ovaj problem na veomaHvataljka na lašticima
jednostavan način. Sada više nemam problem s napinjanjem puške a ova tehnika mi omogućava i napinanje bilo kojeg promjera laštika. U kombinaciji s tehnikom napinjanja iz dva puta mogu napeti i duže puške ( znam da postoji i spravica koja služi za napinjanje ali je nisam imao prilike vidjeti). Problem sam riješio koristeći činjenicu da se promjer laštika pri napinjanju dosta smanjuje. I tako je nastala moja hvataljka. Ona podsjeća na veliku pincetu. Izrađena je od nerđajućeg lima debljine 2 mm i širine 19 mm. Izrada je veoma jednostavna. Uzmemo Inox lim (može i biti i neki drugi materijal pod uvjetom da je dovoljno čvrst) dovoljne duljine ( duljina =širina naših šaka i još od 5 do 7 cm x 2; ovo su optimalne mjere, iako hvataljka može biti i malo kraća ili dulja), na sredinu postavimo vijak ili neki drugi okrugli predmet te pomoću škripca presavijemo lim nazad. Funkcija vijka je da na mjestu presavijanja gornja i donja strana hvataljke ostanu udaljene otprilike 8 do 10 mm. Prema kraju gornja i donja strana hvataljke se mogu i dodirivati ( to je bolje jer prilikom stavljanja na pojas s olovima ili na kaiše ronilačkog noža neće doći do ispadanja hvataljke). Hvataljka ne bi trebala imati oštrih rubova. Tako izrađenu hvataljku postavimo na dio laštila tik do muškog plastičnog navoja na koji se postavlja zakovica. Laštici trebaju biti na sredini hvataljke. Pušku postavimo na tijelo, s obje ruke uhvatimo hvataljku i potegnemo prema nazad dok zakovica ne sjedne na prvi ili drugi zarez. Tada s lijeve ili desne strane izvučemo hvataljku. I ako dođe do iskakanja laštika naši prsti su daleko i ne prijeti nam nikakva opasnost a i sama hvataljka ostaje na lašticima upravo zato jer je udaljenost između donje i gornje strane hvataljke manja od promjera laštika. Koji je princip rada ove hvataljke? Kada je postavimo na laštike ona već vrši pritisak na laštike preko dodirne površine. Bitno je da je prilikom obuhvaćanja dobro stegnemo i da ona dira plastiku na navoju. Kako povlačimo laštike tako hvataljka na njih sve bolje sjeda i sama prati smanjivanje promjera laštika. Što jače stišćemo hvataljku smanjujemo opterećenje plastike na navoj jer i dodir između laštika i hvataljke pomaže pri napinjanju. Hvataljka2Zato je bolje da je hvataljka što šira. Hvataljka nam omogućava da svu snagu iskoristimo za napinjane te da savladamo i jače i dulje laštike. Kako svaka stvar ima i svoje mane potrebno ih je ovdje i spomenuti. Tokom vremena hipotetski bi moglo doći do oštećenja plastike navoja ali oštećenje na mojim lašticima nakon jedne godine primjene hvataljke je zanemarivo. Drugi problem za nekoga može predstavljati gubitak vremena radi upotrebe same hvataljke. Napinjanje puške ručno je najbrže i najjednostavnije. Ako upotrebljavamo hvataljku negdje je moramo staviti. Ja je držim na nozi zajedno s nožem ili na pojasu. Isto tako moramo je izvući vani, postaviti na laštike, izvući s laštika i na kraju spremiti. To je osnovni nedostatak ove hvataljke. Hvataljka1Za mene to nije problem jer između straha od iskakanja, povrede a i odustajanja od lova laštikačom ja sam izabrao mali gubitak vremena. Još koju riječ o tehnici napinjanja u dvije faze. Ako ne možete ići u dohvat zato jer je puška preduga ili i prejaka, a želite ili morate loviti s dugom puškom, onda se problem može riješiti napinjanem u dvije faze. Potrebno je u prvoj fazi laštike dovesti na dohvat ruke i tu ih zaustaviti. Za to možemo koristiti jači najlonski konop (4-5 mm) koji na jednoj strani ima malu kuku a na drugoj strani je tako vezan da ga možemo prebaciti preko ručke od puške. Duljina ovog konopa ovisi o tome koliko nam nedostaje da slobodno dohvatimo laštike. Pušku oslonimo na tijelo i u ovoj fazi bi bilo potrebno s jednom rukom povući laštike a s drugom staviti kuku s gornje strane potkovice i prebaciti kraj konopa na ručku. Tako su laštici djelomično skraćeni. U drugoj fazi je potrebno ručno ili hvataljkom nategnuti laštike. Bitna je jedna stvar: s palcem jedne ili druge ruke potrebno je maknuti kuku s potkovice. Zato kuka treba biti što manje savinuta a i obavezno postavljena odozgo. Koliko će biti savinuta kuka to treba iskustvom odrediti. Bitno je da kuka ne iskače i da je kasnije moguće lako skinuti. Savjetujem da kuka bude izrađena od inox šipke promjera 3 - 4 mm. Konop s kukom kasnije spremamo. Ovo napinjane ne preporučavam jer je komplicirano i dugo ali ako baš moramo koristiti dugu pušku onda ovaj način može riješiti naš problem.
Nadam se da sam s ova dva savjeta nekome pomogao što je i osnovna svrha ovog članka.

Prilog: Jure Domić, Sutivan
KORISNI SAVJETI - Kako premostiti zareze
Iskusniji podvodni ribolovci a i netko od nas neiskusnijih se susreo ili će se susresti s velikom ribom (npr. veliki gof ili lica). Iako je u tim susretima riba bila pogođena nekada se desilo da jednostavno ispadne jer se strelica slomila u jednom od zareza. Naoko izgleda nemoguće jer je strelica u zarezu debela oko 3,5 mm a izrađena je od čelika, ali se ipak događa. Problem se može riješiti na jednostavan način tako da ispred prvog zareza probušimo još jednu rupu, pa će naša strelica umjesto dvije imati tri rupe. Kako to na najbolji mogući način riješiti i na kakve zahtjeve treba odgovarati tako uređena strelica? U ovom članku pokušat ću dati osnovne smjernice ali bez specifičnog iskustva jer nisam imao susret s tako velikom ribom. Svaku stvar treba postepeno usavršavati pa i ovu zato je na svima nama da dođemo do optimalnog rješenja za ovaj problem. Osnovna pitanja su: kako napraviti rupicu; koliko rupica treba biti udaljena od prvog zareza; koji je najbolji promjer treće rupice; kako i čime spojiti strelicu za pušku (mulinel); kuda postaviti premosnicu; kako sama rupica treba izgledati u tehničkom smislu; koja su druga moguća rješenja; da li novo uređenje strelice može na negativni način uticati na npr. preciznost puške; što će se stvarno dogoditi ako nam srelica pukne, hoće li ovo funkcionirati ili neće, itd. Svako rješenje za koje možemo reći da nikakav način nije poremetilo preciznost puške, domet, našu vlastitu sigurnost, sigurnost same strelice, a koje istovremeno omogućava da u slučaju pucanja strelice na dvoje riba ostane na mulinelu, tj. pušci dobro je rješenje.
Rupicu od prvog zareza možemo staviti na 2,5 - 5 cm. Za bušenje nam treba bušilica sa stalkom ili stupna bušilica. Osnovno je da svrdlo pošto je tanko i pošto ga treba dobro pritisnuti viri iz glave bušilice ne više od 1 cm jer u protivnom nećemo uspjeti ni početi bušenje a i svrdla će se sigurno slomiti. Poželjno je s tzv. bulinom napraviti malu točkicu na strelici gdje će doći rupa jer će tako svrdlo lakše naći svoj put. Obavezno podmazivati svrdlo za vrijeme bušenja, bušiti s malim brojem okretaja, pritisnuti svrdlo tek toliko da malo nosi materijala jer pravi problemi nastaju ako svrdlo pukne na pola rupe ili kasnije i ostane unutra. Tada se može dogoditi da ga više nećemo moći izvaditi. Ja sam bušio rupicu s običnim svrdlom za željezo od 2 mm. Bilo bi najidealnije da rupica bude što manjeg promjera jer na taj način manje slabimo strelicu. Klasične rupice su od oko 2,3 mm. Ne treba ni spominjati da rupica treba biti probušena po sredini strelice, okomito na središnju os i u osi s preostale dvije rupe. Prije nego odaberemo promjer svrdla za treću rupicu (min. 1 mm, max. 2,5) moramo znati kako ćemo i čime spojiti strelicu na mulinel. Problem je od prvorazrednog značaja jer će od ovog izbora ovisiti da li će nam sutra ribetina ostati na strelici ili neće. Ja ću opisati ono što sam ja napravio, reći ću isto tako kako bi se moglo drugačije napraviti, a i pokušati ću dati neke smjernice za konačno rješenje.
Rupicu sam probušio na 2,5 cm od prve rupe (od sada ćemo prvu rupicu nakon zareza zvati prva rupica, rupicu na kraju strelice druga rupica a novu rupicu treća rupica). Nakon bušenja potrebno je sa svrdlom malo većeg promjera (npr. 5 mm) malo proširiti početak i kraj treće rupice da rubovi rupe ne bi bili oštri te da bi čvor koji se vezuje na kraju konopca bio što manje izbačen van. U ovom primjeru za vezivanje puške na mulinel upotrijebio sam tanko čelično uže presvučeno plastikom (nosivost 40 kg, promjer 1 mm) koje je opet vezano na najlonski konopac a konopac na mulinel. U trgovinama se može naći čelično uže za vezivanje udica nosivosti 40 kg do 70 kg a možda i više. Ova tanka užad su manjeg promjera i manje se troše nego najlonski konopac ali nisu toliko fleksibilna i to im je mana. Kraj užeta sam provukao kroz sve tri rupice počevši od druge te sam na kraju vezao dupli čvor jer bi jedan bio nedovoljan (da je treća rupica npr. promjera 1 mm bio bi dostatan samo jedan čvor a to nije zanemariv detalj). Treba obratiti pažnju na još jedan detalj: dio čeličnog užeta koji prolazi kroz rupice treba biti nategnut kao što se vidi na slici a to možemo postići tako da u prvu i drugu rupicu stavimo komadić drva, plastike ili nečeg drugoga kako bi uže bilo uz strelicu. Ovako spojeno uže potrebno je uvijek kontrolirati prije ribolova a također i ostale dijelove podvodne puške te, naravno, i cjelokupnu opremu. Neka nam to postane navika.
Što se tiče ostalih pitanja vezanih za ovaj problem trebalo bi istaknuti slijedeće: moguća je i bilo koja varijacija na slijedeća pitanja: udaljenost treće rupice od prve, promjer treće rupice, način povezivanja treće i prve rupice, materijal za realizaciju tog povezivanja, u kojoj rupici vezati mulinel i strelicu, koji materijal upotrijebiti, itd.
Kao što sam ja upotrijebio čelično uže tako će netko drugi sve riješiti samo s najlonom. Moguće je povezati samo treću i prvu rupicu i to s lijeve i desne strane strelice kako bi u slučaju loma strelice spoj bio što čvršći, a strelicu na mulinel spojiti preko prve rupice. Uvijek treba imati prilikom rješavanja ovog problema na umu onih pet pravila koja moraju biti zadovoljena da bi uspjeli (preciznost puške, domet, vlastita sigurnost, neslabljenje strelice, sigurnost strelice u slučaju loma). Teoretski bi mogli i probušiti treću rupu odozgo te uže provući do prve rupice ispod srelice i opet izaći okomito ili lateralno na prvu rupicu ali bi onda obavezno trebali od treće do prve rupice ispod strelice napraviti žlijeb u kojeg sakriti uže i to isto uže učvrstiti u žlijebu ljepljenjem ili na koji drugi način. I izbor materijala za premošćivanje je raznolik: možemo upotrijebiti čelično uže, najlonski konopac, najlon za vezivanje udica, inox žicu, ili neki drugi materijal.
Ovim člankom je donekle dan odgovor na pitanje loma strelice ali bez konačne potvrde u praksi nećemo do kraja odgovoriti na ovo pitanje. Zato je potrebno da svaki podvodni ribolovac pomogne sa svojim iskustvom radi stvaranja zajedničkog iskustva. Dobra kob.

Prilog: Jure Domić, Sutivan
KUTAK ZA RIBOLOVCE
Ako vladate nekom vještinom ili tehnikom koju bi rado pokazali drugim zaljubljenicima u ribolov ili imate zanimljivu ribarsku priču koju bi rado objavili pošaljite na naš mail kako bi to objavili na našim stranicama. Ako ulovite posebno velik ili neobičan primjerak morske faune, rado ćemo objaviti Vaše slike !!
OGLAŠAVANJE

Ako ste zainteresirani za oglašavanje svojih proizvoda ili usluga na našim stranicama, po vrlo povoljnim cijenama, nazovite na tel:
021 717 726
- web sjedište izrađuje, uređuje i održava ZOA Sutivan -
sve fotografije i materijali na ovim stranicama su privatno vlasništvo, i svaka neovlaštena upotreba i distribucija, kopiranje i korištenje na drugim stranicama bez pismene suglasnosti autora, kršenje je propisa o vlasničkim pravima i intelektualnom vlasništvu .