|
|
|
|
|
| MOJ
ULOV |
Bepina Lukšić iz Sutivana ulovila je lignju tešku 2,60 kg u bračkom kanalu
na predjelu "Morotova glava".
Ulov je ostvaren kroz jutro, po oblačnom vremenu, na panulu najlon 0,60
i stari
lignjar YOZURI crvene boje, a pribranost sina Nede koji je pomogao izvaditi
športilom, omogućila je slasnu večeru u konobi "Dalmatino".
|
| KORISNI
SAVJETI - Podvodna puška |
Poznato
je da su se svi podvodni ribolovci koji koriste puške laštikače susreli
s problemom iskakanja potkovice iz zareza kada je potkovica već zasjela
u zarez. Potkovica islače iz ležišta jer je ili oštećen zarez ili sama
potkovica ili jednostavno potkovica nije dobro sjela ili smo mi izvlačeći
prste izazvali i iskakanje potkovice iz ležišta ili sve skupa. Kada napinjemo
pušku kraj laštika uhvatimo tako da se prsti nalaze s unutarnje strane
laštika. Problem nastaje kada je potkovica u zarezu a prste treba izvući
vani. Problem je još izražajniji zimi kada radi hladnoće koristimo rukavice.
Onaj moment izvlačenja prstiju je kritičan jer iskakanje potkovice može
ozlijediti bilo koji dio šake a najćešće stradavaju jagodice prstiju.
Kao početnik u rukovanju s laštikačom jednom mi se desilo da su laštici
iskočili i potkovica mi je povrijedila kažiprst lijeve šake. Jedno vrijeme
nisam uopće lovio s laštikačom zbog terorizirajućeg straha. Na kraju sam
se dosjetio kako riješiti ovaj problem na veoma
jednostavan način. Sada više nemam problem s napinjanjem puške a ova tehnika
mi omogućava i napinanje bilo kojeg promjera laštika. U kombinaciji s
tehnikom napinjanja iz dva puta mogu napeti i duže puške ( znam da postoji
i spravica koja služi za napinjanje ali je nisam imao prilike vidjeti).
Problem sam riješio koristeći činjenicu da se promjer laštika pri napinjanju
dosta smanjuje. I tako je nastala moja hvataljka. Ona podsjeća na veliku
pincetu. Izrađena je od nerđajućeg lima debljine 2 mm i širine 19 mm.
Izrada je veoma jednostavna. Uzmemo Inox lim (može i biti i neki drugi
materijal pod uvjetom da je dovoljno čvrst) dovoljne duljine ( duljina
=širina naših šaka i još od 5 do 7 cm x 2; ovo su optimalne mjere, iako
hvataljka može biti i malo kraća ili dulja), na sredinu postavimo vijak
ili neki drugi okrugli predmet te pomoću škripca presavijemo lim nazad.
Funkcija vijka je da na mjestu presavijanja gornja i donja strana hvataljke
ostanu udaljene otprilike 8 do 10 mm. Prema kraju gornja i donja strana
hvataljke se mogu i dodirivati ( to je bolje jer prilikom stavljanja na
pojas s olovima ili na kaiše ronilačkog noža neće doći do ispadanja hvataljke).
Hvataljka ne bi trebala imati oštrih rubova. Tako izrađenu hvataljku postavimo
na dio laštila tik do muškog plastičnog navoja na koji se postavlja zakovica.
Laštici trebaju biti na sredini hvataljke. Pušku postavimo na tijelo,
s obje ruke uhvatimo hvataljku i potegnemo prema nazad dok zakovica ne
sjedne na prvi ili drugi zarez. Tada s lijeve ili desne strane izvučemo
hvataljku. I ako dođe do iskakanja laštika naši prsti su daleko i ne prijeti
nam nikakva opasnost a i sama hvataljka ostaje na lašticima upravo zato
jer je udaljenost između donje i gornje strane hvataljke manja od promjera
laštika. Koji je princip rada ove hvataljke? Kada je postavimo na laštike
ona već vrši pritisak na laštike preko dodirne površine. Bitno je da je
prilikom obuhvaćanja dobro stegnemo i da ona dira plastiku na navoju.
Kako povlačimo laštike tako hvataljka na njih sve bolje sjeda i sama prati
smanjivanje promjera laštika. Što jače stišćemo hvataljku smanjujemo opterećenje
plastike na navoj jer i dodir između laštika i hvataljke pomaže pri napinjanju.
Zato
je bolje da je hvataljka što šira. Hvataljka nam omogućava da svu snagu
iskoristimo za napinjane te da savladamo i jače i dulje laštike. Kako
svaka stvar ima i svoje mane potrebno ih je ovdje i spomenuti. Tokom vremena
hipotetski bi moglo doći do oštećenja plastike navoja ali oštećenje na
mojim lašticima nakon jedne godine primjene hvataljke je zanemarivo. Drugi
problem za nekoga može predstavljati gubitak vremena radi upotrebe same
hvataljke. Napinjanje puške ručno je najbrže i najjednostavnije. Ako upotrebljavamo
hvataljku negdje je moramo staviti. Ja je držim na nozi zajedno s nožem
ili na pojasu. Isto tako moramo je izvući vani, postaviti na laštike,
izvući s laštika i na kraju spremiti. To je osnovni nedostatak ove hvataljke.
Za
mene to nije problem jer između straha od iskakanja, povrede a i odustajanja
od lova laštikačom ja sam izabrao mali gubitak vremena. Još koju riječ
o tehnici napinjanja u dvije faze. Ako ne možete ići u dohvat zato jer
je puška preduga ili i prejaka, a želite ili morate loviti s dugom puškom,
onda se problem može riješiti napinjanem u dvije faze. Potrebno je u prvoj
fazi laštike dovesti na dohvat ruke i tu ih zaustaviti. Za to možemo koristiti
jači najlonski konop (4-5 mm) koji na jednoj strani ima malu kuku a na
drugoj strani je tako vezan da ga možemo prebaciti preko ručke od puške.
Duljina ovog konopa ovisi o tome koliko nam nedostaje da slobodno dohvatimo
laštike. Pušku oslonimo na tijelo i u ovoj fazi bi bilo potrebno s jednom
rukom povući laštike a s drugom staviti kuku s gornje strane potkovice
i prebaciti kraj konopa na ručku. Tako su laštici djelomično skraćeni.
U drugoj fazi je potrebno ručno ili hvataljkom nategnuti laštike. Bitna
je jedna stvar: s palcem jedne ili druge ruke potrebno je maknuti kuku
s potkovice. Zato kuka treba biti što manje savinuta a i obavezno postavljena
odozgo. Koliko će biti savinuta kuka to treba iskustvom odrediti. Bitno
je da kuka ne iskače i da je kasnije moguće lako skinuti. Savjetujem da
kuka bude izrađena od inox šipke promjera 3 - 4 mm. Konop s kukom kasnije
spremamo. Ovo napinjane ne preporučavam jer je komplicirano i dugo ali
ako baš moramo koristiti dugu pušku onda ovaj način može riješiti naš
problem.
Nadam se da sam s ova dva savjeta nekome pomogao što je i osnovna svrha
ovog članka.
Prilog: Jure Domić, Sutivan |
| KORISNI
SAVJETI - Kako premostiti zareze |
Iskusniji
podvodni ribolovci a i netko od nas neiskusnijih se susreo ili će se susresti
s velikom ribom (npr. veliki gof ili lica). Iako je u tim susretima riba
bila pogođena nekada se desilo da jednostavno ispadne jer se strelica
slomila u jednom od zareza. Naoko
izgleda nemoguće jer je strelica u zarezu debela oko 3,5 mm a izrađena
je od čelika, ali se ipak događa. Problem se može riješiti na jednostavan
način tako da ispred prvog zareza probušimo još jednu rupu, pa će naša
strelica umjesto dvije imati tri rupe. Kako to na najbolji mogući način
riješiti i na kakve zahtjeve treba odgovarati tako uređena strelica? U
ovom članku pokušat ću dati osnovne smjernice ali bez specifičnog iskustva
jer nisam imao susret s tako velikom ribom. Svaku stvar treba postepeno
usavršavati pa i ovu zato je na svima nama da dođemo do optimalnog rješenja
za ovaj problem. Osnovna pitanja su: kako napraviti rupicu; koliko rupica
treba biti udaljena od prvog zareza; koji je najbolji promjer treće rupice;
kako i čime spojiti strelicu za pušku (mulinel); kuda postaviti premosnicu;
kako sama rupica treba izgledati u tehničkom smislu; koja su druga moguća
rješenja; da li novo uređenje strelice može na negativni način uticati
na npr. preciznost puške; što će se stvarno dogoditi ako nam srelica pukne,
hoće li ovo funkcionirati ili neće, itd. Svako rješenje za koje možemo
reći da nikakav način nije poremetilo preciznost puške, domet, našu vlastitu
sigurnost, sigurnost same strelice, a koje istovremeno omogućava da u
slučaju pucanja strelice na dvoje riba ostane na mulinelu, tj. pušci dobro
je rješenje.
Rupicu od prvog zareza možemo staviti na 2,5 - 5 cm. Za bušenje nam treba
bušilica sa stalkom ili stupna bušilica. Osnovno je da svrdlo pošto je
tanko i pošto ga treba dobro pritisnuti viri iz glave bušilice ne više
od 1 cm jer u protivnom nećemo uspjeti ni početi bušenje a i svrdla će
se sigurno slomiti. Poželjno je s tzv. bulinom napraviti malu točkicu
na strelici gdje će doći rupa jer će tako svrdlo lakše naći svoj put.
Obavezno podmazivati svrdlo za vrijeme bušenja, bušiti s malim brojem
okretaja, pritisnuti svrdlo tek toliko da malo nosi materijala jer pravi
problemi nastaju ako svrdlo pukne na pola rupe ili kasnije i ostane unutra.
Tada se može dogoditi da ga više nećemo moći izvaditi. Ja sam bušio rupicu
s običnim svrdlom za željezo od 2 mm. Bilo bi najidealnije da rupica bude
što manjeg promjera jer na taj način manje slabimo strelicu. Klasične
rupice su od oko 2,3 mm. Ne treba ni spominjati da rupica treba biti probušena
po sredini strelice, okomito na središnju os i u osi s preostale dvije
rupe. Prije nego odaberemo promjer svrdla za treću rupicu (min. 1 mm,
max. 2,5) moramo znati kako ćemo i čime spojiti strelicu na mulinel. Problem
je od prvorazrednog značaja jer će od ovog izbora ovisiti da li će nam
sutra ribetina ostati na strelici ili neće. Ja ću opisati ono što sam
ja napravio, reći ću isto tako kako bi se moglo drugačije napraviti, a
i pokušati ću dati neke smjernice za konačno rješenje. 
Rupicu sam probušio na 2,5 cm od prve rupe (od sada ćemo prvu rupicu nakon
zareza zvati prva rupica, rupicu na kraju strelice druga rupica a novu
rupicu treća rupica). Nakon bušenja potrebno je sa svrdlom malo većeg
promjera (npr. 5 mm) malo proširiti početak i kraj treće rupice da rubovi
rupe ne bi bili oštri te da bi čvor koji se vezuje na kraju konopca bio
što manje izbačen van. U ovom primjeru za vezivanje puške na mulinel upotrijebio
sam tanko čelično uže presvučeno plastikom (nosivost 40 kg, promjer 1
mm) koje je opet vezano na najlonski konopac a konopac na mulinel. U trgovinama
se može naći čelično uže za vezivanje udica nosivosti 40 kg do 70 kg a
možda i više. Ova tanka užad su manjeg promjera i manje se troše nego
najlonski konopac ali nisu toliko fleksibilna i to im je mana. Kraj užeta
sam provukao kroz sve tri rupice počevši od druge te sam na kraju vezao
dupli čvor jer bi jedan bio nedovoljan (da je treća rupica npr. promjera
1 mm bio bi dostatan samo jedan čvor a to nije zanemariv detalj). Treba
obratiti pažnju na još jedan detalj: dio čeličnog užeta koji prolazi kroz
rupice treba biti nategnut kao što se vidi na slici a to možemo postići
tako da u prvu i drugu rupicu stavimo komadić drva, plastike ili nečeg
drugoga kako bi uže bilo uz strelicu. Ovako spojeno uže potrebno je uvijek
kontrolirati prije ribolova a također i ostale dijelove podvodne puške
te, naravno, i cjelokupnu opremu. Neka nam to postane navika.
Što se tiče ostalih pitanja vezanih za ovaj problem trebalo bi istaknuti
slijedeće: moguća je i bilo koja varijacija na slijedeća pitanja: udaljenost
treće rupice od prve, promjer treće rupice, način povezivanja treće i
prve rupice, materijal za realizaciju tog povezivanja, u kojoj rupici
vezati mulinel i strelicu, koji materijal upotrijebiti, itd. 
Kao što sam ja upotrijebio čelično uže tako će netko drugi sve riješiti
samo s najlonom. Moguće je povezati samo treću i prvu rupicu i to s lijeve
i desne strane strelice kako bi u slučaju loma strelice spoj bio što čvršći,
a strelicu na mulinel spojiti preko prve rupice. Uvijek treba imati prilikom
rješavanja ovog problema na umu onih pet pravila koja moraju biti zadovoljena
da bi uspjeli (preciznost puške, domet, vlastita sigurnost, neslabljenje
strelice, sigurnost strelice u slučaju loma). Teoretski bi mogli i probušiti
treću rupu odozgo te uže provući do prve rupice ispod srelice i opet izaći
okomito ili lateralno na prvu rupicu ali bi onda obavezno trebali od treće
do prve rupice ispod strelice napraviti žlijeb u kojeg sakriti uže i to
isto uže učvrstiti u žlijebu ljepljenjem ili na koji drugi način. I izbor
materijala za premošćivanje je raznolik: možemo upotrijebiti čelično uže,
najlonski konopac, najlon za vezivanje udica, inox žicu, ili neki drugi
materijal.
Ovim člankom je donekle dan odgovor na pitanje loma strelice ali bez konačne
potvrde u praksi nećemo do kraja odgovoriti na ovo pitanje. Zato je potrebno
da svaki podvodni ribolovac pomogne sa svojim iskustvom radi stvaranja
zajedničkog iskustva. Dobra kob.
Prilog: Jure Domić, Sutivan |
|
|
| KUTAK
ZA RIBOLOVCE |
| Ako
vladate nekom vještinom ili tehnikom koju bi rado pokazali drugim zaljubljenicima
u ribolov ili imate zanimljivu ribarsku priču koju bi rado objavili pošaljite
na naš mail kako bi to objavili na našim stranicama. Ako
ulovite posebno velik ili neobičan primjerak morske faune, rado ćemo objaviti
Vaše slike !! |
|
|
|
|