Zmajeva spilja (Drakonjina pećina) i reljefi u njoj prvorazredni su spomenik pećinskoga samostanskog života popova glagoljaša u XV. stoljeću. Oko 200 metara iznad Murvice ova je spilja poslužila kao obitavalište i kao hram poljičkih glagoljaša koji su sredinom XV. stoljeća prebjegli ovdje na nenaseljene strme južne obronke otoka da u spilji započnu svoj redovnički život i da ga uzdignu do zavidne visine zajedno s drugim pustinjama (eremitažama), kao što je bila pustinja Silvio (Dubravčić) zapadno od spilje, pustinja Stipančić s njezine jugoistočne strane, te pustinje Dutić i Dračeva luka zapadno od Murvice.Ovdje kao da je balzamirana duhovna povijest jednoga naroda, u kojoj je pomireno njegovo davno poganske poimanje svijeta s kršćanskim naukom. Ovdje nad morem, odakle se stere pogled u daleki Mediteran, čuvalo se i njegovalo glagoljaštvo i glagoljica. Odavde potječe rijedak primjerak hrvatskoga glagoljskog prvotiska misala iz 1483. godine, sada u Dominikanskom muzeju na Bolu. Ovdje do danas žive slavenski mitovi o vilama, vukodlacima, morama i vješticama i mediteranske priče o Orkomarinu, jednookom divu koji živi u pećini.
Zmajeva ili Drakonjina pećina čuva osebujan svijet, koji kao da se preselio iz snoviđenja.