17.09.2007.      Otok Vis i viški arhipelag
Što reći o Visu ? Titova špilja, vugava, prekrasne konobe, pijesak, Modra špilja, Brusnik ....mogli bi ovako nabrajati do kraja stranice. Prekrasan otok koji je zadnjih godina postao prava poslastica za sve one koji traže onaj pomalo zagubljeni duh smojine dalmacije, otok vina i kapara, gofa i palmi, starih utvrda i zapuštenih JNA zgrada, otok prekrasnih ljudi od kojih mnogi izgleda štuju kultnu modu ZZTOP-a. Otok radosti.
      Petak ujutro, bonaca, živa na 19 stupnjeva, brod od 8m i spremni smo za put. Društvo nam pravi Tonči Božanić Pepe, čuveni komiški kalafot, naš domaćin uz čiju prisutnost nam dvosatni put do Brusnika prođe u trenu. Otok vulkanskog podrijetla nam izaziva veliku pozornost pa na njemu ostajemo i nakon što Caveman ga prođe prvi, malo da se šerpe odmore (Ranko i Marina) te da "uberemo" koju fotku. Zbilja interesantan otok.
Selimo se na obližnji Svetac koji sa svojih 317m nadmorske visine predstavlja ozbiljan zalogaj na današnjoj dionici utrke. Prvi utisci o otoku nisu pozitivni: nailazimo na mlađahne žitelje otoka koji nam zabranjuju snimanje uz verbalne prijetnje no nastavljamo dalje do obitelji Zanchi čija hacienda nam pruža idilično mjesto za "fotkanje" te uživamo u ljubaznosti domaćina čije vino bere naše pohvale. No nismo jedini, novinari magazina "More" već dva dana snimaju reportažu o otoku na kojem je ovogodišnji plavac dosegao 23 "grada". Nastavljamo utrku, Caveman opet dobija dionicu "vizavi" dviju kupačica koje su svojom pojavom oduzele Valsiju pojam o vremenu ...
Nastavljamo put prema Biševu, "pada" marenda, provjeravaju se poruke, lagani odmor je u "điru". Posljednja današnja dionica uzima dosta vremena i snage pa krećemo laganim ritmom kojeg zadržavamo do kraja tj. do vrata Modre Špilje koja nam je ostala nedostupna zbog kraja radnog vremena koncesionara. Do svanuća obilazimo sela po otoku gdje nas ljubazni domaćini upućuju u tajne proizvodnje vina. Navečer obnavljamo snagu po komiškim konobama, jede se isključivo riba, sutra je nova teška viška dionica.
        U cik zore krećemo u osvajanje najteže dionice viške etape Vis - Komiža u duljini od 23 km. Svi smo naoružani dobrim duhom i velikim količinama hadvao koje iziskuju dodatni napor za šerpe. Pada oklada o trajanju dionice - Valsi predviđa dolazak u Komižu prije "mraka". Prvo zaustavljanje jest u vinogradu obitelji Šiljić koji nas daruju s grožđem - šerpe "oduševljene"... no drže korak. Počinje uspon, teško se diše, brdima nikad kraja, Valsi se malo odvaja, na opće iznenađenje svih šerpe prate u stopu - izgleda da su kondicione pripreme bile pun pogodak. Brojne markacije putem nam smanjuju potrebu za korištenje karte tako da dobivamo na vremenu. Komiža se bliži, noge su malo otežale, Caveman smanjuje prednost, crkva sv. Nikole (kraj viške dionice i etapni kraj) polaku dobiva konture. Treba upregnuti zadnje snage za završni šprint, trka je neizvjesna do samog kraja te Valsi pobjeđuje s pola metra prednosti. Liječnik Ivo, novopridošli član ekipe, je zadovoljan zdravstvenim stanjem ekipe te preporučuje slobodan odlazak na zaslužnu večeru. Ostaje nam još uživati u ostalim novootkrivenim viškim epitetima te sutra popratiti utakmicu između BK "Vis" i BK "Stivan".
Nedjelja popodne je vrijeme za odlazak, zbrajanje dojmova i dvosatno kartanje na trajektu.

Valsi